- Piše: Slobodan Savović
Ovo ne putuje put dobra. Čudno je to. A prošlo je četrnaest godina. Kao voda. Čas je potok, čas je rijeka, a ponekad i presuši. Najčešće naša rijeka stane u čašu vode, i možeš da je popiješ. Svejedno da li je naša rijeka Amazon ili Morača u čašu za vodu stane. Da li će ovo novo vrijeme biti samo intermeco u istoriji ovoga naroda? Da ne bude samo da smo čašu slomili i vodu prolili jer ovo ne putuje put dobra.
Četrnaest godina kasnije. I dalje smo kao građani u istim rovovima kao te dvije hiljade šeste godine. Doduše, mi nijesmo ni izašli iz ranijih bjelaško-zelenaških rovova. Nemate društveni konsenzus ni oko čega. Kome god da se prohtje (pa i meni) da lamentira o bilo čemu važnom za život običnih građana, može i ima pravo. U ovoj nejasnoj situaciji svi možemo biti autoriteti. Svi smo samozvanci i sveznalice, jer u stvari niko od nas običnih građana ne zna koji je državni interes države Crne Gore?! Crna Gora je poput visokog hrasta u polju. Koji god pas prođe pored njega digne nogu. Nema društvenih vrijednosti koje treba da gradimo u našem društvu. Hoćemo li zatrpati rovove? Hoćemo li početi? Biti Crnogorac, Srbin ili Bošnjak, musliman ili Hrvat kod nas je postalo zanimanje. A ne znamo. Stoga i prihvatamo tuđe vrijednosti kao svoje. Cinik u meni bi kazao da o NATO-u ili Evropskoj uniji više zna crnogorska baba nego bilo koji prosječni građanin Njemačke ili Engleske. Zašto? Zbog toga jer se ona, grešna ne bila, budi ujutro i liježe uveče sa tom pričom iz TV malih ekrana. Te integracije je ova vlast proglasila državnim interesom, iako su to same po sebi samo floskule. Jednostavno rečeno, preuzeli smo formu a nijesmo suštinu tih integracija. Nijesmo se integrisali kao društvo. I dalje smo jedni drugima neprijatelji. Znam da nemamo pojma šta to u stvari znači biti Crnogorac ili Srbin ili vjernik. Grešni jesmo i pred Bogom i pred ljudima. A četrnaest godina je prošlo. Čaša vode, kaplja slobode.
Na kraju možda i ne znamo za bolje. Možda je ovo najbolje što znamo. Možda smo nesrećni ljudi koji žive u nesrećnoj državi. Naš predsjednik, koga jedino znamo, nije ostavio mjesto među običnim narodom. Jednom kada ne bude to što jeste. Predsjednik. Biti DPS ili SD znači biti za Crnu Goru. Ovo ne ide put dobra. Ni mi građani, ni vlast, ni opozicija.
Najopasniji za okolinu su oni ljudi koji su u životu pročitali samo jednu knjigu. Nesrećan je onaj narod koji zna samo za jednu partiju na vlasti. Četrnaest godina kasnije nijesmo kao društvo mrdnuli od početka. Osim što ratujemo s Bogom.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
